Eto, nakon dugog vremena opet pišem. Malo sam se ulijenio ali bilo je i tu drugih stvari i obaveza. Još uvijek nikako da krenem s treningom algoritama ali nadam se da ubrzo hoću. A koja je tema danas? Rekao bih par stvari o odnosu fizike i čovjeka.
Zanimljiva je ta ljudska rasa koja ima veliko znanje a opet ga ne koristi. U svom shvaćanju svijeta oko sebe, vidio sam kako zapravo ljudi ne koriste svoje znanje iz škole u svakodnevnom životu. Čovjek je zapravo jedan veliki heuristički stroj, koji na temelju svojeg iskustva odlučuje. U to iskustvo spadaju znanja koje je stekao, ali što ako ih nema?
Fizika je najniža znanost koja se može vidjeti očima. A zašto je onda ne gledamo. Možda ju dovoljno ne razumijemo, a možda nam se ne da jer je dosadna, ima puno formula, puno aproksimacija, malo precizne matematike. Ali to je to, fizika je ono što nas okružuje. Fizičari su zapravo hakeri svemira. Gledao sam nedavno dokumentarac o Tesli, po meni je on najveći haker koji je hodao Zemljom (iako on sebe nije zvao fizičarem).
Kad bi ljudi samo znali što je vrijeme. To je jedina dimenzija kojom ne možemo upravljati na lak način. A problem je što vrijeme nikad nemamo, uvijek nam fali. Ali da li je to istina? Koliko glupih stvari napravimo kroz dan, a zapravo su beskorisne. Prije svega čovjek bi se trebao pomiriti sa svojim granicama, a to je da mora tu i tamo odspavati, da mu od točke A do točke B treba neko t vrijeme (a nije 0), da procesi traju i ništa nije trenutno na našoj razini, tek kad to shvatimo biti ćemo sretni, pomireni s vremenom i moći ćemo promatrati kako se svijet mijenja bez da smo u strahu, stresu ili nekom od tih glupih i beskorisnih osjećaja.
Fizika je alat s kojim otvaramo um prema svemiru - i to je cijela priča o fizici i ljudima.
No comments:
Post a Comment